kucniljubimci

Hrana za pse 2

Odlučio sam se opet napisati nešto o hrani za pse, jer mislim da ljude treba stalno informirati o toj temi koja je jako bitna za zdravlje naših kućnih ljubimaca!

Hrana za pse se odnosi izričito na hranu posebno namijenjenu psima. Vlasnici pasa godišnje potroše oko 10 milijardi dolara na komercijalne hrane za pse i to samo po statistikama za SAD, tako da se industrija hrane za pse može smatrati vrlo profitabilnom industrijom. Ljudi koji nemaju povjerenja u industrijski spremljenu hranu za pse radije sami pripremaju hranu za pse od prirodnih sastojaka koje sami odabiru.

Komercijalna hrana za pse!

Većina kupljene pseće hrane dolazi u suhom obliku (dehidrat)  ili vlažnom konzerviranom obliku. Suha hrana sadrži 6-10% vlage u odnosu na 60-90% u konzerviranoj hrani.  Polu-vlažna hrana za pse ima vlage od 25-35%. Vlasnici kućnih ljubimaca često vole suhu hranu iz razloga praktičnosti i cijene. Iako suha hrana može dugo vremena biti potpuno ispravna , vlasnici svojim psima često nadopunjuju prehranu sa hranom koju im sami pripremaju. Vlažna konzervirana hrana za pse je po nekim mišljenjima hrana koja ne zasićuje psa i ne nudi mu sve adekvatne sastojke koji su potrebni normalnom funkcioniranju psećeg organizma.

Alternativa hrani za pse!

U posljednjih nekoliko godina, nove vrste hrane za pse su se pojavili na tržištu koje se razlikuju od tradicionalnih komercijalnih hrana za kućne ljubimce. Mnoge tvrtke su bile više ili manje uspješne u nekim specifičnim proizvodima za pse. Tako je npr. tvrtka iz Nizozemske napravila bezalkoholno pivo za pse  od goveđeg ekstrakta i ječmenog slada.

Vegetarijanska hrana za pse se proizvodi od strane nekoliko tvrtki. One su obično uravnotežene i sadrže sastojke kao što su zobene pahuljice, grašak, bjelančevine i krumpir umjesto mesa za opskrbu bjelančevinama. Vlasnik psa može izabrati vegeterijansku hranu za pse iz  zdravstvenih razloga, etičkih ili zbog prekomjerne alergije na hranu životinjskog porijekla.Što se etike u svemu tome tiče, mislim da je to pogrešan način, jednu zvijer pretvoriti u čistog vegeterijanca jer vlasnik smatra da nije etično jesti meso. Ako želi biti etičan neka se onda on drži vegeterijanstva i neka ga ne nameće svom psu ili mački jer to sigurno nije etično prema tim životinjama.

Mnoge komercijalne vrste hrane za pse su izrađene su od tvari koje zasigurno ne biste dali svom kućnom ljubimcu da ih vidite u izvornom obliku, a tu se najviše radi o kostima, iznutricama i žitaricama u pretjeranom obliku, a kao što znamo psi nisu 100%-ni biljojedi!

Jeftina hrana za pse uključuje manje mesa, a više životinjskih nus-proizvoda i žitarica koje popunjuju masu hrane za pse. Zagovornici prirodne prehrane kritiziraju korištenje tih sastojaka, te ističu da propisi omogućuju deklariranje takve hrane za pse i mačke kao prirodne što ona po njima naravno nije.  

 

Psi i sirova hrana!

Pristalice sirove hrane za pse vjeruju da je prirodna prehrana životinja u divljini najidealnija prehrana i za pse i mačke i da bi najbolje bilo hraniti svoje pse i mačke na način kojim se hrane njihovi rođaci u divljini. Pristaše ove teorije smatraju da je hrana koja se dobija iz industrijskih postrojenja puno siromašnija nego hrana za pse i mačke koja se priprema na tzv. divlji način.

Protivnici smatraju da je rizik takvog načina hranjenja kućnih ljubimaca pasa i mačaka vrlo rizičan jer na taj način postoji i mogućnost zaraze od bakterija i virusa. Razne agencije koje prate takav način prehrane za pse i mačke upozoravaju da treba zadovoljiti osnovne higijenske uvjete prilikom pripremanja sirove hrane.

Neki proizvođači  sirove hrane za kućne ljubimce sada koriste proces koji se zove visokotlačna  pasterizacija to je jedinstven proces koji ubija patogene bakterije sa visokim tlakom. Visokotlačna pasterizacija je odobrena u nekim zemljama kao 100% prirodni proces, te je dopušten za upotrebu na organskim i prirodnim proizvodima.

U mnogim zemljama svijeta, hrana za pse označena je  kao "potpuna i uravnotežena" mora zadovoljiti standarde koje propisuje agencija za kontrolu hrane za životinje pri vladinim institucijama. Kritičari tvrde da zbog ograničenih ispitivanje i praznine u znanju o hranidbi životinja, pojam "potpune i uravnotežene" je netočan, pa čak i varljiv.

Neki proizvođači označavaju svoje proizvode s pojmovima kao što su premium, ultra premium, prirodna i holistička hrana za kućne ljubimce i sličnim etiketama bez ikakvog sigurnog i znanstveno utemeljenog dokaza za takvo etiketiranje. Takve definicije trenutno nemaju pravnu težinu i nitko ne može pouzdano stajati iza takvih tvrdnji. Sastojci na deklaraciji moraju biti navedeni u silaznom redoslijedu. To znači prije svega da je zakonski propisana količina vlage uklonjena iz mesa, voća, povrća i drugih sastojaka.

Opasnosti koje se mogu dogoditi sa hranom za pse

2007. godine javio se masovni opoziv brandiranih hrana za  pse i mačke. Podsjećamo da je tada zahtjev za povlačenjem hrane za pse i mačke došao kao odgovor na izvješća o zatajenju bubrega kod kućnih ljubimaca pasa i mačaka tj. prilikom  konzumiranje uglavnom konzervirane hrane za kućne ljubimce, uzrok je bio pšenični gluten od jedne kineske tvrtke. Nakon više od tri tjedna pritužbi od potrošača, povlačenje hrane za pse i mačke počinje dobrovoljno, a Kanadska tvrtka Menu Foods 16. ožujka 2007 priznala je da je tvrtkin test pokazao patogena stanja koja su kao ishod imala smrtne slučajeve u nekim od ispitivanih životinja.

Sve u svemu, nekoliko velikih poduzeća je povuklo više  od 100 marki hrane za kućne ljubimce. Iako postoji nekoliko teorija o izvoru agensa koji uzrokuju bolesti u pogođenih životinja, ali iako su ispitivanja obavile privatne kompanije i vladine kompanije uzrok nije izoliran. Najvjerojatniji uzrok, prema FDA, iako još nije dokazano, je pristutnost melamina u pšeničnom glutenu.

U Sjedinjenim Američkim Državama, došlo je do velikog medijskog praćenje opoziva. Javnost je reagirala vrlo bijesno i tražila se državna  regulacija hrane za kućne ljubimce, koju je do tada regulirao samo proizvođač hrane za kućne ljubimce. Ekonomski utjecaj na hrana za kućne ljubimce je vrlo značajan, a proizvođači hrane za pse i mačke izgubili su oko 30 milijuna dolara zbog povlačenja hrane za pse i mačke sa tržišta.

2005 godine potrošačima je izdano upozorenje za kontaminiranu hranu Diamond Pet za pse i mačke. Preko 100 pseći smrtnih slučajeva i najmanje jedna mačja smrt su povezani s Diamond Pet Foods kontaminiranim potencijalno smrtonosnim otrovima, aflatoksin, prema analizi veterinaskog Sveučilišta Cornell.

Opasna hrana za pse  i otrovne tvari!

Brojna uobičajna ljudska prehrana otrovna je za pse, uključujući čokolade (teobromin trovanje), luk i češnjak (thiosulphate, sulfoxide ili disulfid trovanja), grožđe, grožđice, makadamia, kao i razne biljke i druge potencijalno neprobavljive tvari.
Zelene rajčice treba izbjegavati u hrani za pse, jer one sadrže tomatine, koji su štetni za pse. Kako rajčica dozrijeva i postaje crvena tomatini nestaju, a rajčica postaje sigurna za psa kojima se daje jesti.

 

Poanta svega je da svojim psima trebamo dati ono što je najbolje za njih, a to ćemo zasigurno dogovoriti u suradnji sa veterinarima i nutricionistima za prehranu životinja u ovom slučaju onim nutricionistima koji brinu o tome kako se hrane psi i mačke!

Mačke

Bez obzira što osobno više preferiram pse, odlučio sam staviti članak o mačkama kao vrlo dragim stvorenjima koja su sa nama već tisućljećima.

 

Mačka je svoj put ka ljudskom srcu iz svoje postojbine Afrike započela jako davno, a znanstvenici procjenjuju da uz čovjeka živi oko 3500 godina. Mačka svoje porijeklo vuče od afričke divlje mačke. Priča kaže da je Bog želio čovjeku pokazati kako je to maziti lava, kralja afričkih mačaka, pa je stvorio mačku da možemo uživati u malenom lavu. Mačka se karakterno i fizički u mnogočemu razlikuje od svojih divljih rođaka, divljih mačaka i velikih mačaka.

Mačke su poznate kao životinje sa vrlo istančanim osjetilima. Kao i svim predatorima oči su joj smještene na prednjem dijelu glave i omogućuju joj odličan osjećaj za prostornost i vidljivost u tamnim uvjetima što može zahvaliti velikoj gustoći receptora u stanicama mrežnice.

Sluh im je osjetljiviji od psećeg i nekoliko puta bolji od ljudskog, zasigurno jedan od najboljih među sisavcima. Među svim sisavcima mačke imaju sigurno najbolji osjećaj za ravnotežu, gipkost koja je postala svjetski poznata i utjelovila poslovicu o mačjih devet života.

Mačke ljude opčinjavaju svojim misterioznim karakterom i svojom samostalnošću, ali mačke su ipak vrlo druželjubive i u nama ljudima nalazi svoje zamjenske roditelje od kojih očekuje puno maženja i ljubavi. Mačke koje žive u sredinama gdje mogu međusobno dolaziti u kontakt sa drugim pripadnicima svoje vrste, uspostavljaju čopore koji nalikuju onima njihovog velikog rođaka lava.

Takvi mačji čopori obično se sastoje od nekoliko ženki koje su u međusobnom srodstvu, njihovih starijih i mlađih mačića i jednim ili dva mužjaka. Dok se mužjaci kada postanu spolno zreli, uglavnom raziđu, žensko potomstvo u pravilu ostaje uz majku na njenom teritoriju i tako povećavaju čopor.

 

Hrana za pse

Hrana za pse

 

U današnje vrijeme psi su izloženi izobilju hrane. Više od polovice pasa u Europi i ostatku razvijenog svijeta ne hrani se pravilno, kao uostalom niti njihovi vlasnici. Ve­ćina vlasnika ne zna kakva mora biti adekvatna hrana za pse.

Vlasnici pasa naravno ne vole kada je njihov kućni ljubimac gladan ali bitno je biti upoznat sa pravilnom prehranom za pse. Prehrana pasa je u posljednjem desetljeću postala puno važnija nego što je to bila u  prijašnjim desetljećima, pa i stoljećima.

Čovjek i pas međusobno žive sve bliskije u sve manjem prostoru. Pas je postao član obitelji i možemo reći svakodnevni pratilac naših obroka za stolom.
Današnji znanstvenici i stručnjaci za prehranu pasa stvaraju sve bolju i uravnoteženiju hranu za pse. Prije se radila generalna hrana za pse, dok se danas može pronaći hrana za pse koja odgovara psima po veličini, njihovoj aktivnosti, životnoj dobi pa čak i njihovim rasnim odlikama.

Vlasnici bez odgovarajućeg obra­zovanja, psima daju „višak“ ljudskih atributa i time ih jednostavno poistuvjećuju sa sobom što dovodi do drastičnih poremećaja u prehrani pasa. Tako nastaju dvije osnovne pogreške. Najčešća je ta da pas dobije dio ili ostatke na­še hrane. Dajemo mu hranu koja uopće ne odgovara njegovim prehrambenim potrebama.

Hra­nimo li ga samo mesom, također griješimo. To je plod zablude da je pas zvijer koja se hrani isklju­čivo mesom, što nije točno. Kada psa hranimo samo mesom, između ostalog, dolazi i do pore­mećaja metabolizma.

Posljedice mogu biti ispadanje dlake, defor­macija kičme, bolovi u zglobovi­ma i oboljenje bubrega. Psi koji jedu samo meso imaju tamni iz­met koji je skoro crne boje, smrdi i manje ga je nego kod pasa koji jedu i hranu biljnog porijekla.

Najneprilagođeniju pre­hranu imaju psi koji žive kod needuciranih vlasnika i osoba koje u psima gledaju isključivo korist, a na toj koristi nastoje ušedjeti i naravno da na takav način pati životinja. Veliki broj vlas­nika pasa pretjeruje s kostima. Ta zabluda proizlazi iz uvjerenja da pas za rast svojih kostiju i ja­čanje mišića za žvakanje treba puno kostiju. Kada pas jede pre­više kostiju izmet mu je svijetle boje i često tvrd kao kamen pa se kod obavljanja velike nužde muči.

I kod prehrane moramo se još jednom podsjetiti da smo za svog psa odgovorni i da smo ga dužni primjereno hraniti jer psi nisu kante za smeće. Pri tome mo­ram upozoriti i na različite slas­tice koje uzrokuju probleme sa zubima i preveliku tjelesnu teži­nu.

I psa i sebe moramo naučiti pravilno prehranjivati. Hrana za pse mora biti nešto što će našeg psa držati u optimalnom fizičkom stanju prilagođenom njegovom fiziološkom sustavu i njegovim dnevnim aktivnostima.

Samo na taj način imati ćemo sretnog i zadovoljnog psa i time mu produžiti životni vijek i samu kvalitetu življenja! Kućni ljubimci zaslužuju najbolje, a najbolja hrana za pse je dostupna velikoj većini vlasnika, stoga neka hrana za pse bude najkvalitetnija koju mu možete priuštiti!

Psi naši svagdašnji

Psi (Canidae) su porodica unutar natporodice psolikih životinja. U tu porodicu pripadaju lisice, razne vrste poznate pod imenom "šakali", kojoti, vukovi, ali i domaći psi. Danas su rasprostranjeni na svim kontinentima, ali ih prvobitno nije bilo u Australiji, na Novom Zelandu, Novoj Gvineji, Madagaskaru i Antarktici. Međutim, danas su gotovo svuda udomaćeni, i to uz pomoć čovjeka.

Psi su se razvili u oligocenu na području Sjeverne Amerike od životinje koja je bila veličine lisice, a i potsjećala je na nju, samo što je još mogla uvlačiti pandže. Građom tijela psi se na prvi pogled ne razlikuju bitno od mačaka. Svi psi su manji rastom od velikih mačaka.
Tijelo im je vitko, a glava malena, izbočena njuška je tupa. Trup im je udubljen u slabinama, a noge visoke s malim šapama. Canidae imaju na stražnjim nogama po četiri potpuno razvijena prsta kao i četiri (Lycaon) odnosno pet (Canis, Cyon, Icticyon, Otocyon) prstiju na prednjim šapama. Snažne pandže ne mogu uvući u šape, pa su tupe.
Rep im nije dugačak, a često je obrastao čupavom dlakom. Imaju 42 zuba, pri tome uvijek po četiri pretkutnjaka s obje strane i u gornjoj i u donjoj vilici.Formula prvih "mliječnih" zubi je: 3 1 3. Još mladi, članovi ove porodice nemaju kutnjake, dok kao odrasli imaju po dva u gornjoj i tri u donjoj čeljusti sa svake strane. Imaju krupne oči, a uši su im zašiljene i veće nego mačje. Ženke imaju brojne sise na prsima i trbuhu. 
Mnogo su plodniji nego što su to mačke i najčešće imaju četiri pa do devet mladunaca, iako su poznati i iznimni slučajevi od 18 pa i 23 mladunca u jednom okotu.
Jedva je moguće donijeti zaključke o ponašanju ove porodice koje bi bilo zajedničko svim vrstama, jer se pojedini rodovi i vrste previše međusobno razlikuju. 
Na primjer, sve vrste ove porodice su po definiciji mesojedi i stoga svi imaju nagon lova i ubijanja, no on se značajno razlikuje već između vukova i domaćih pasa.
Već u pradavna vremena bili su psi, barem u Evropi, vrlo rašireni sisavci. Isto je tako nesumnjivo utvrđeno da su se vrlo rano, još prije četrdeset milijuna godina pojavili na Zemlji. 
U naše su vrijeme rasprostranjeni svugdje gdje prebiva čovjek i to u velikom broju. Borave uglavnom u osamljenim i mirnim krajevima, bez obzira jesu li to planine ili ravnice, prostrane mračne šume, guštare, stepe ili pustinje. Neke se vrste pasa gotovo stalno skiću, u najboljem slučaju zadržavaju se na jednom mjestu samo dok ih ondje veže njihovo još nejako potomstvo. Drugi iskapaju jame u zemlji ili kao stalna boravišta koriste već iskopane. Neki su psi prave noćne, a drugi polunoćne životinje, dok su neke vrste prave životinje dana. Nekoliko vrsta živi pojedinačno ili u parovima, ali čak i one vrste u kojih se mužjak i ženka povremeno povezuju, znaju se pod određenim okolnostima okupljati u velike čopore, pa se može tvrditi da su svi psi bez iznimke društvene životinje.

Među njima nalazimo gotovo prave vodene životinje, koje se s istinskim užitkom kupaju u vodi. U hodu dotiču tlo samo prstima, kao i mačke, ali se kreću ukoso, jer ne stavljaju noge točno jednu ispred druge. Svi psi imaju dobro razvijena osjetila. 
Njihov sluh nimalo ne zaostaje za mačjim, a njuh im se razvio do takve oštrine da mu se upravo moramo diviti.
I vid im je odličan mada se razlikuje od ljudskog, tj. psi su kroz evoluciju razvili svoje vidno polje na ono što im je bilo potrebito, tako da ne obraćaju pozornost na nešto što u našim ljudskim glavama izgleda zanimljivo, a njima je potpuno nezanimljivo. 
Duševne sposobnosti pasa su na visokom stupnju. Skupine na nižem stupnju razvoja pokazuju upravo neobičnu domišljatost i lukavost, djelomice čak na uštrb hrabrosti, dok su druge naprotiv vrlo hrabre. 
Pitomi pas i divlja lisica postupaju promišljeno, tako da znaju provesti čak pažljivo smišljene planove. 
Taj je razbor psa najprisnije povezao sa čovjekom pa je on čovjeku iznad ostalih životinja. U potpuno divljih vrsta opaža se taj visoki stupanj umnog razvoja u velikoj opreznosti, pažljivosti i sumnjičavosti. 
Samo neizdrživa glad može takvo vladanje katkada izmijeniti u suprotnost. Psi su inače dobrodušna bića, raspoloženi su za igru i šalu, vedri i veseli, dobroćudni i razmjerno blagi, premda se ne može poreći da i kod njih, kao posvuda, ima iznimaka. 
Hrane se uglavnom životinjskom ali i biljnom hranom, prvenstveno sisavcima i pticama. Žderu svježe uhvaćeni plijen, a isto tako rado i strvinu, koja je za neke vrste naročito privlačna. Neki psi vrlo rado jedu kosti. 
Osim toga jedu vodozemce, ribe, školjke, rakove, kornjače, kukce ili med i voće, plodove s polja ili vrta, pa čak i pupove s drveća, biljne izdanke, korijenje, travu i mahovinu.
Neki su od njih vrlo pohlepni i ubijaju više nego što mogu požderati, ali njihova krvožednost nije nikad tako jezovita i grabežljiva kao u nekih vrsta mačaka ili kuna. Nema ni jednog jedinog pitomog psa koji bi se opijao krvlju žrtava što ih je sam zaklao.
Da bismo pravilno ocijenili domaćeg psa i njegove brojne pasmine, prijeko je potrebno upoznati njegove divlje rođake. Iz njihova života spoznajemo kakav je pas bio prije nego što ga je čovjek pripitomio i izmijenio. 
Pretkom domaćih pasa smatra se vuk. Vjerojatno je da je u nekim predjelima i čagalj odigrao ulogu pasjeg pretka. Vuk (Canis lupus) ima izgled velikog mršavog psa na visokim nogama s obješenim repom, umjesto da je svinut prema gore. Usporedimo li točnije psa s vukom, razlike će se uglavnom pokazati u slijedećem: vučje tijelo je mršavo, trbuh uvučen, noge su tanke s uskim šapama; dugodlaki rep mu visi do peta; njuška se u usporedbi s debelom glavom čini izduženijom i šiljatijom, široko čelo mu pada koso, oči su mu koso smještene, a uši uvijek uspravne. 
Vučje krzno gustoćom i bojom dlake mijenja se prema klimi područja u kojem boravi. U sjevernim krajevima dlaka mu je dugačka, gruba i gusta, najdulja na donjem dijelu tijela i na butinama. Na repu je čupava a na vratu i na bokovima gusta i uspravna. 
U južnim krajevima općenito je kraća i oštrija, boja joj je obično blijedo sivkastožuta s crnim primjesama. Ljeti sva dlaka poprima crvenkasti ton, a zimi više žućkast, u sjevernim zemljama bjeličastiji a u južnima tamniji. Tu i tamo pojavljuju se i crni tonovi vučje dlake. Odrastao vuk dugačak je do 1,60 m, od čega 45 cm otpada na rep. Do ramena je visok otprilike 85 cm. Još i danas je vuk daleko rasprostranjen premda mu je područje, prema onome što ga je zauzimao u ranijim vremenima, ograničeno. Danas ga u Evropi još nalazimo u Španjolskoj, na Balkanu, u Italiji, Poljskoj, Rusiji, a naročito u sjevernoj Norveškoj.

Kakva god bila povijest pasa i njegovih divljih rođaka, možemo sa sigurnošću ustvrditi da je pas danas jedna od najomiljenijh životinja i kućni ljubimac koji vas neće iznevjeriti već će do kraja biti vaš najbolji prijatelj.

Preuzeto sa www.pet-point.net

Kućni Ljubimci

Celoga života se pitam dali je Bog životinje stvorio da nas poduče kako se trebamo ponašati, evo mi ljudi u gradovima okruženi smo kućnim ljubimcima, bili to psi, mačke, ptice ili neki drugi kućni ljubimci, u nama stvaraju osećaje koje teško možemo podeliti sa ljudima, bezuvetna ljubav koju pružaju psi, mačke, ptice i druge životinje nemoguća je kod ljudi. Iskrenost koju najviše vidimo kod životinja kao što su psi je neverovatna, ljudi za to jednostavno nisu sposobni.

U svakom slučaju kućni ljubimci su nešto što nam ulepšava život i upotpunjuje ga do granice koju nazivamo srećom, za to nemojte nikada okrenuti leđa tim divnim stvorenjima, psi, mačke, ptice, glodavci, gmazovi, bilo koji kućni ljubimac koji vas čini srećnim je vaš put ka savršenstvu življenja!!! 

Čestitamo!

Ukoliko možete da pročitate ovaj članak, uspešno ste se registrovali na Blog.rs i možete početi sa blogovanjem.